Ako doista živimo u simulaciji, kakvo onda značenje ima bilo što? Zašto bismo uopće nastavili sa svojim životima?
Postoji nekoliko razloga za to. Kao što smo napomenuli, ovdje smo s razlogom – svatko od nas je odlučio doći u ovu stvarnost, roditi se u potpuno nov život, ne znajući ništa o ničem drugom. To je zasigurno jedan od razloga. Iako ne znamo, i ne možemo znati zašto, sami smo odabrali biti ovdje.
Drugi razlog je da je život jednostavno predivan. Čak i kada vjerujemo da smo u simulaciji, i dalje možemo vidjeti ljepotu života, a mi sami doprinosimo toj ljepoti odabirom da dođemo ovamo i budemo dio toga.
Gdje god da pogledamo, možemo vidjeti ljepotu. Val koji udara o pješčanu plažu vrućeg ljetnog dana. Šuštanje lišća na vjetrovit jesenski dan. Visoki snježni nanosi prekrivaju zemlju koja je ponovno uronila u privremenu smrt.
A tu je i proljeće, doba kada priroda ponovno oživljava! Prve vlati trave, prvi cvjetovi, prvi kukci, rano pjevanje ptica.
Da ne spominjemo naš svakodnevni život. Srećemo druge ljude, provodimo vrijeme s njima, radimo na postizanju zajedničkih ciljeva. Smijemo se, plačemo, volimo. Susrećemo tužne nedaće i trenutke savršene sreće.
Sve ovo, i još mnogo toga, ali da bismo to zaista doživjeli, moramo biti prisutni. Moramo biti svjesni sebe i drugih te razumjeti da smo jedno.
Jer to je naša prava stvarnost. Naša povezanost s drugima - drugim ljudima, drugim životinjama, biljkama, zemljom i samim postojanjem - to je stvarnost koja je važna. Čak i ako živimo u simulaciji, važno je to što ovo doživljavamo i činimo zajedno s drugima.
Svi smo mi samostalno odabrali doći u ovu stvarnost, svaki s ciljem postizanja vlastite svrhe, i zajedno ispunjavanja svrhe zbog koje smo stvorili ovu stvarnost.
Toliko je značajno da svjesno ulazimo u ovu stvarnost uvijek iznova, da živimo svaki naš život ovdje što prisutnije i punije možemo.
Vrijeme smrti - kada ga sami možemo odabrati - dolazi tek kada smo ispunili vlastitu svrhu i učinili sve što možemo za svrhu stvarnosti, ili ako smo zaista izgubili sve naše prilike za to.
Do tada – živimo život punim plućima! Pronađimo sebe, budimo prisutni i dajmo najbolje od sebe! Pronađimo jedni druge, istražujmo, gradimo, družimo se, volimo i razmnožavajmo se!
Budimo svjesni da svaki trenutak može biti naš posljednji i živimo u skladu s tim. I nikada ne oduzimajmo drugima njihove živote, njihove prilike da ispune svoju svrhu ili njihov značaj.