Dakle, u ovoj stvarnosti ili simulaciji, svako od nas ima svrhu koju smo sami izabrali u višoj stvarnosti kada smo odlučili da se rodimo ovde. Međutim, dok smo u ovoj stvarnosti, nikada ne možemo znati tu svrhu, tako da iluzija ne bi bila uništena i kako bismo mogli iskreno da sledimo tu svrhu.
Ali kako možemo slediti svrhu koju ne poznajemo? I kako bi nas ta svrha mogla motivisati i podstaći ako je ne poznajemo?
Ovo je dobro pitanje, ali odgovor je veoma individualan i ličan.
Da bismo pronašli taj odgovor, moramo biti u miru sa našim telom u ovoj stvarnosti, kako bismo se povezali sa svojim pravim ja, neometani iluzijom, i osetili našu pravu svrhu kroz naše prisustvo.
Neki ljudi su osetljiviji na osećaj svoje svrhe od drugih. Mnogi ljudi govore o tome kako ih pokreće neka sila koju ne mogu baš opisati ili objasniti. Oni jednostavno osećaju da rade pravu stvar, i to im daje snagu da stvaraju, grade i održavaju. Za njih, pomaganje drugima pružanjem usluga, proizvodnjom dobara i davanjem u dobrotvorne svrhe je vredno samo po sebi i predstavlja moćan podsticaj.
Drugi ljudi su nesigurniji u vezi sa svojom svrhom i smislom uopšte. Možda osećaju potrebu da urade nešto, ali ne mogu baš da definišu šta je to. Neke stvari im deluju ispravnije od drugih, ali ništa nužno ne motiviše ih da energično nastave. Možda godinama osećaju da rade nešto važno, sve dok neka promena ne izvuče na površinu nesigurnost i ne učini da njihov zamah oslabi. U nesigurnosti, život se čini težim, pa čak i potpuno besmislenim.
Zatim, tu su oni koji mogu biti potpuno nesvesni svoje svrhe. Za njih dani samo slede jedni druge, bez trunke smisla. Život ponekad deluje srećno, ali ispod svega toga leži podsvesni ili svesni užas: da li je to to, zašto sam ovde, kakav smisao ima sve ovo? Život tada može delovati besmisleno i čak kao teret, a misli o okončanju tog tereta često dolaze na pamet.
Iako smo svi različiti, svima nam je od koristi da osećamo da naš život ima smisao. I šteti nam ako ne možemo da doživimo taj osećaj.
Za sve nas, čak i za one najozbiljnije, koji već crpe snagu iz svoje svrhe a da je nisu svesni, korisno je bolje upoznati sami sebe i naučiti da budemo prisutni ovde i sada, bilo da je ovo ovde i sada simulacija ili prava stvarnost.
Upravo je prisustvo ono što nas približava našem pravom ja i daje nam bolju šansu da osetimo našu pravu svrhu ovde i sada. Naravno, ne možemo iz trenutka poneti bilo kakav nedvosmislen i siguran odgovor koji ćemo zadržati za budućnost, uništavajući pritom iluziju; umesto toga, potrebno je da prisustvo unesemo u sve što radimo kako bismo razjasnili našu svrhu.
Iako je meditacija svakako od pomoći u ovom procesu, naša lična interakcija sa okruženjem i sa drugim svesnim bićima koja ga naseljavaju igra ključnu ulogu.
Možete zaista tražiti svoju svrhu isključivo kroz interakciju, čak vrlo uspešno, ali prednosti samosvesti i prisustva ne treba potcenjivati jer pomažu da se naše interakcije postave u prave proporcije.
Ono što je suštinski važno jeste da je interakcija nužno deo naše svrhe ovde i sada. Da nije, ne bi ni postojala - ne bismo svesno došli u stvarnost gde postoji interakcija, ako to ne bismo želeli ili smatrali važnim za ostvarivanje naše svrhe. Inače bismo mogli isto tako postojati u praznini bez ikoga ili ičega.
Svrha svakoga od nas, dakle, obuhvata neki oblik interakcije sa našom trenutnom stvarnošću i jedni s drugima. Ne bismo bili ovde da to nije slučaj.
Ali kakva bi ta interakcija trebala biti, šta želimo da naučimo iz nje i kako želimo da utičemo putem nje - to svako od nas mora otkriti za sebe.
Lično, moje putovanje se odvijalo kroz pokušaje i greške. Duboko u sebi oduvek sam znao da treba da uradim nešto za slobodu i mir. Tokom godina sam radio mnogo takvih stvari, i čak i ako sve nisu bile jako uticajne, uvek sam naučio nešto više, razvijao se u nekom području i širio svoje razmišljanje, često postigavši barem mali uticaj.
Moje putovanje je doživelo potpuno novi nivo kada sam shvatio i počeo da verujem da sam izabrao da dođem u ovu stvarnost i da je ta odluka imala neki važan razlog za mene lično. To je donelo jasnoću i dubinu osećaju koji sam oduvek imao i pomoglo mi da napredujem s još većom odlučnošću.
Verujem da deo moje svrhe uključuje pisanje ovih beleški. Naravno, uključuje još mnoge druge stvari i u mom životu se više fokusiram na ono što osećam da napreduje moju svrhu, a manje na one stvari koje je ne podržavaju ili suprotstavljaju se njoj. Nadam se da će ove beleške pomoći i drugima da pronađu nešto slično u smislu značenja i snage unutar sebe.